Na putu do srca i osjećaja

Gradsko kazalište lutaka Split: Ivana Brlić-Mažuranić, Čudnovate zgode šegrta Hlapića, red. Robert Waltl



  • Uoči obilježavanja stote obljetnice objavljivanja jednog od naših najpoznatijih romana za djecu Čudnovate zgode šegrta Hlapića hrvatske spisateljice Ivane Brlić-Mažuranić, Gradsko kazalište lutaka Split premijerno je 21.rujna izvelo lutkarsko uprizorenje te prekrasne priče o plemenitom i marljivom postolarskom šegrtu, čija altruistična dobrota pobjeđuje svako zlo i nepravdu. Nimalo laka zadaća, jer riječ je o kultnom romanu čija je popularnost prešla granice Hrvatske, pa su posao s pravom predali u ruke prokušanome znalcu – redatelju Robertu Waltlu. Kao pravi obožavatelj Ivane Brlić-Mažuranić, Waltl je više puta uspješno uprizorio njezina Regoča i Šumu Striborovu, a Hlapića je, kako se ističe u programskoj knjižici, ne samo režirao nego i sam odigrao u predstavama koje su osim u Sloveniji i Hrvatskoj odigrane više od pet stotina puta od Italije do Irana, pokazujući koliko je svevremenosti i nepresušne ljepote poruke u njezinim tekstovima i pričama i za djecu – koju prepoznaje i novi internet i mobitel naraštaj.

    Redatelj Robert Waltl sve je konce te osuvremenjene predstave držao u svojim rukama, koristeći se pritom kombinacijom potpuno stiliziranih, plošnih drvenih lutaka scenografa i lutkara Siniše Ilića te razigranih i raspjevanih glumaca. U 45-ominutnoj predstavi uspio je velikim dijelom postići dojmljivu i u pojedinim scenama duhovitu i domišljatu predstavu, ali se krutost lutaka mjestimice pokazala više kamenom spoticanja nego porukom, a i početni živahan ritam predstave nije uspio zadržati do samoga kraja što je pokvarilo cjelokupan dojam.

    Razgranatu priču o zgodama i nezgodama maloga šegrta, koji bježi na put iz postolarske radionice majstora Mrkonje zbog nepravde koja mu je nanesena susrećući putem raznorazne likove od priprostih i lakovjernih do zlih i opakih pri čemu dobrotom i požrtvovnošću pridonosi rješavanju svekolikoga zla, uz družicu djevojčicu Gitu – dramaturg Ivica Buljan vrlo je odmjereno sveo na ono najvažnije. U tome ga je slijedila i dramatizacija teksta splitske spisateljice i pjesnikinje Olje Savičević -Ivančević. No iako je novonapisanim songovima pridonijela osuvremenjivanju i sveukupnome dojmu uprizorenja Hlapića, očekivalo se daleko više kreativnosti i otkačenosti od ponuđenog, kao i od skladatelja glazbe, hip hopera grupe Dječaci, Vojka Vrućine.

    Mladi glumac Nikša Arčanin u ulozi Hlapića i ovaj put je pokazao svoju svestranost i snalaženje u različitim teatarskim izričajima posebice kreiranju scenskog pokreta. Lara Živolić kao djevojčica Gita bila je bljeđa dok su ostali glumci (Alin Antunović, Ivica Beatović, Milena Blažanović, Srđan Brešković, Petar Konkoj, Andrea Majica, Ivan Medić, Marko Petrić i Sanja Vidan) bili uigrani i harmonični u glumi i pokretu čemu je pridonijela koreografija Gyule Cserepesa. Manje uspješna bila je kostimografijom Ane Savić Gecan, koja se doduše priklonila cjelokupnoj zamisli predstave, ali su se vatrogasne uniforme većine glumaca, osim glavnih likova, doimale neprikladnima.

    Iako neće ući u kazališne anale, splitske Čudnovate zgode šegrta Hlapića osmišljena su predstava za generaciju iznad pet godina i mlađe školarce, koju na početku dječji glas upozorava da ugase svoje mobitele A djeci, odrasloj očito na civilizaciji nasilja i akcijskih filmova, predstava je u nekim dijelovima djelovala presporo, a najviše ih se s pozornice dojmio nježni poljubac Gite i Hlapića, koji je na čuđenje odraslih - među njima izazvao pravu nevjericu i šok. I zato bravo za Ivanu Brlić-Mažuranić i Roberta Waltla koji su, iako ih dijeli stojeće, zajedno, pa makar i kroz jednu toplu scenu, pronašli put do srca i osjećaja djece. Zato neće zvučati otrcano preporuka svima koji rade predstave za djecu da ih poslije premijere, obvezno još jedanput pogledaju u društvu djece – da Hlapić ne ishlapi!

    © Mirjana Maroević, KAZALIŠTR.hr, 27. rujna 2012.

kritike i eseji