Hrabro kroz prepreke

Kazalište na Pešćenici – KNAP & Umjetnička organizacija Kravice, Zagreb: Dunja Fajdić, Glumice i to, red. Ivana Horvat, Petra Kurtele. Dunja Fajdić, Amanda Prenkaj

• 
  
  Već i vrapci na grani znaju: ni politička ni gospodarska situacija u Hrvatskoj nije bajna. Teško je svima, a pogotovo mladima koji se tek pripremaju za život odraslih. Njih nakon fakulteta većinom čekaju – zatvorena vrata. Na razne se načine ljudi obračunavaju sa sve prisutnijim fenomenom zatvorenih vrata – a četiri mlade glumice oboružale su se fikcijskim prostorom, zanimljivom pričom, ironijom i pjesmom kako bi si na kazališnoj pozornici iscrtale vrata i scenskim pokretom otvorile sebi put prema uspjehu.
  
  Predstava Glumice&To, koja ne igra niti mjesec dana na pozornici Kazališta Knap, zajednički je projekt Ivane Horvat, Petre Kurtele. Dunje Fajdić i Amande Prenkaj. Mladim glumicama ovo je prva predstava koju su same dramatizirale, režirale i odglumile, a nastala je prema tekstu Dunje Fajdić. Zamišljena kao kazališna proba predstava je puna metateatarskih elemenata, zbog čega je teško povući makar i fluidnu granicu između fikcije i zbilje. Predstava se vrti oko četiriju mladih hrvatskih glumica, ambicioznih, sposobnih i nezaposlenih, koje stoga odlučuju uzeti konce života u svoje ruke i stvoriti kazališnu predstavu.
  
  Nakon otvaranja humorističnom plesnom točkom zakulisni glas objašnjava da na pozornici gledamo Hrvoslavu, Elviru, Jagodu i Slavicu. Cure pokušavaju provesti probu do kraja, ali ih u tome stalno sprječavaju međusobna nadmetanja, osobni i društveni problemi te dvojbe oko scenskih rješenja i metoda kojima se najbolje privlači publika. Scenografija odgovara zahtjevima kazališne probe – krajnje je oskudna. Osim četiri stolca okrenuta prema gledalištu, par listova papira i dva mikrofona, jedino što publika vidi je prazno prostranstvo kazališnog prostora. I četiri mlade glumice koje se maestralno kreću njime, ispunjavajući ga pjesmom, plesnim točkama, nevidljivim preprekama kroz koje se provlače više ili manje spretnim pokretima, gimnastikom, pa čak i natruhama borilačkih vještina. Za sretna koreografska rješenja odgovoran je Petar Konkoj, a raznovrsni elementi stopljeni su u nenategnuto smislenu cjelinu vještim režijskim i dramaturškim rješenjima Ivane, Petre, Dunje i Amande.
  
  Primjetljivo je, i nerijetko, posezanje za elementima filmske režije: zamrzavanje i lijepljenje scenskih prizora kao da je riječ o filmskim kadrovima. Metoda filmskih kadrova zahtjev je sporednog tijeka predstave koji se grana iz pravocrtne linije radnje. Osim vremena zbilje i vremena fikcije, kojima je kazalište i inače mjesto sastanka, u ovom komadu nailazimo i na treće vrijeme – vrijeme alternativnih zbivanja i mogućih situacijskih ishoda, koji se odvijaju kada je glavna linija radnje zamrznuta. Rezultat tog grananja mjestimična su ponavljanja ponekih prizora, zbog čega gledatelji imaju osjećaj kao da je netko stisnuo rewiev na daljinskom upravljaču i vratio ih na mjesto gdje su se izgubili.
  
  No, na kojem god se dijelu predstave zaustavili uhvatit ćete sjajne glumice u izvedbenom zanosu. Iako odjeća koju nose, neutralna kombinacija na kojoj se ističu jedino crvene štikle, asocira na uniformiranost, one su potpuno različiti, a ipak komplementarni likovi. Debeljuca i mršavica, seksi zavodnica i macho djevojka suprotni su polovi čiji sudar pridonosi komici predstave. Ivana Horvat utjelovljuje lik Hrvoslave, narcisoidne macho djevojke bez dlake na jeziku, spremne i na moralno upitne poteze kako bi primorala publiku da je zavoli, sposobne sa nekoliko riječi ocrtati atmosferu Almodóvarovih filmova i ljubavnih problema današnje mladeži, i sve to izvesti tako da djeluje simpatično i nimalo vulgarno. Amanda Prenkaj lijepo je odglumila Slavicu, zavodnicu sa snovima o velikim premijerama i obožavateljima koji će je obasipati ružama, istovremeno strastvenu zaljubljenicu u organske vrtove i češnjak.
  
  Dunja Fajdić vrckasta je Jagoda, debeljuca koja se od prekomjernog jela liječi bjesomučnim čitanjem filozofskih tekstova. Petra Kurtela sa velikom sposobnošću transformacije utjelovljuje lik Elvire, mršavice iznervirane ljudskom navikom jedenja, zaokupljene ljubavnim problemima i stvaranjem liste karakteristika idealnog momka. Djevojke su odlično odigrale svoje uloge, a tokom predstave su i otpjevale nekoliko songova. Za glazbu se pobrinula skladateljica Andrea Giordani, a matrice za nekoliko pjesama posudili su im popularni hrvatski bendovi Lollobrigida i Dječaci.
  
  Atmosfera predstave vrlo je pozitivna, a takva je i emocija s kojom gledatelj napušta kazalište. Mogućnost da sa naizgled nevjerojatnom lakoćom u maniri satire prikažu gotovo sve probleme u kojima se trenutno nalazi Hrvatska i njeni stanovnici te da ironiziraju svoj položaj i položaj glumca općenito, a da pritom gledatelju ne utisnu ni gorčinu ni osjećaj pesimizma, velika je vrlina ovih glumica, dramaturginja i redateljica. Činjenica da unatoč odsustvu negativnih emocija gledatelj shvaća da je pogledao ozbiljnu predstavu, još je veća vrlina. Jer humor je ozbiljna stvar, kada se dobro osmisli i izvede.
  
  © Maja Dujmović, KAZALIŠTE.hr, 10. svibnja 2012. 
  
  Dunja Fajdić
  Glumice i to
  redateljice Ivana Horvat, Petra Kurtela, Amanda Prenkaj, Dunja Fajdić
  premijera 12. svibnja 2012.
  dramaturginje Ivana Horvat, Petra Kurtela, Amanda Prenkaj, Dunja Fajdić, scenski pokret i koreografija Petar Konkoj, kostimografkinja Petra Kurtela, skladateljica Andrea Giordani, inspicijent Miriam Brezovec, majstori svjetla i tona Marinko Radočaj, Darko Crnčević, Petar Konkoj
  izvode: Ivana Horvat, Petra Kurtela, Amanda Prenkaj, Dunja Fajdić

Piše: