Kad glumac pobjedi lutku

Zagrebačko kazalište lutaka: L. Frank Baum-Igor Mrduljaš, Čarobnjak iz Oza, red. Joško Juvančić

• 
  
  Sudbina djela, osim o samoj kvaliteti, uvelike ovisi o vjetrovima konteksta, prilikama i neprilikama koje ga zaskoče u trenutku objave i kasnije. Ti vjetrovi mogu biti politički ili kritički, prostorni i vremenski, izvedbeni ili medijski. Ovaj potonji, medijski, ključan je za produžetak života romana Čarobnjak iz Oza, L. Franka Bauma, koji današnje generacije prvenstveno poistovjećuju s istoimenim filmom Victora Fleminga iz 1939. godine. Upravo preko njega lik Dorothy Gale u potpunosti je poprimio izgled Judy Garland, dok je song iz filma, Over the Rainbow postao klasik popularne glazbe neodvojiv od Dorothyne potrage za Ozom. Koliko je film danas važan dio djela Čarobnjak iz Oza pokazuje i istoimena predstava ZKL-a koju otvara spomenuti glazbeni klasik, a koja se na film višestruko naslanja.
  
  Igor Mrduljaš dramatizirao je Baumov roman ogoljevši ga na filmsku srž. Tako Dorothy gotovo uopće ne skreće s osnovne niti predstave, ujedno potrage za naslovnim Ozom, nego uz taj spoznajni put tek kupi partnere u avanturi, ujedno i dodatne spoznajne izazove, Strašila, Limenka i Lava. Zahvaljujući ogoljenosti predstava protječe vrlo jasno i razumljivo te ritmički vrlo dobro. S druge strane, svođenje na osnovu osjetno je osiromašilo Dorothyne suputnike za stupnjeviti scenski razvoj do pameti, osjećaja i hrabrosti.
  
  Redatelj Joško Juvančić u prvi je plan postavio upravo put spoznaje koji je, uz pomoć scenografkinje, kostimografkinje i autorice lutaka Vesne Balabanić, pretočio i na samoj scenu čiji centralni dio čini spoznajna stazica. Tako oblikovanu predstavu na putu obogaćuju vrlo efektni songovi duhovitog i ritmičnog teksta, odlične i lakopamtljive glazbe Mate Matišića koja je, naslonjena na country i blues, uz diskretne, ali primjetne začine glazbe iz filma, dizala ritam i atmosferu cijele predstave. Usput dodajmo kako se utjecaj, odnosno duh filma osjeća i kostimima Vesne Balaban.
  
  Gdje su se u svemu tome sakrile lutke, pitate se? U ovoj predstavi Zagrebačkog kazališta lutaka te iste lutke gurnute su u drugi plan, a centralnu poziciju zauzeli su glumci. Tako su se svele tek na okvirne likove, potom mračnu i pomalo grotesknu vješticu, vječno zaigrano dijete sijedih vlasi Oza, i Tota čije je promaknuće u komentatora scenskih zbivanja provedeno nedovoljno sustavno i duhovito uz nemotivirane izlete u metateatarske vode.
  
  Marina Kostelac u startu je napravila pogrešku darovavši liku Dorothy infantilni glas koji je s tijekom radnje umarao gledatelja, odnosno slušatelja predstave, kočivši glumicu u dramaturškom oblikovanju i razvoju lika. Nedovoljno uvjerljiva bila je i u animaciji Tota (u animaciji joj se pridružio Siniša Miletić), koji je u njenim rukama počesto djelovao kao smetnja i suvišan teret. Bolje se snašla u scenskom pokretu te (ne u potpunosti iskorištenim) plesnim pokretima stepa. Glumački znatno uvjerljiviji bili su Željko Šestić i Branko Smiljanić koji su oblikovali vrlo duhovite i privlačne likove Strašila i Limenog, fino popunivši njihovu papirnatu plošnost. Tek solidan bio je Anđelko Petric kao četvrti dio ekipe, Lav. 
  
  Ostali članovi ansambla: Andrea Baković, Katarina Perica, Đuro Roić, Pero Juričić, Žarko Savić i Matilda Sorić sudjelovali su u animaciji lutaka od kojih nam je posebice spomenuti Zlu vješticu koja je vizualno izgledala pomalo zastrašujuće, a čija su veličina i složenost nedovoljno iskorištene. Tako su se pokreti velike lutke namijenjene manipulaciji dviju osoba na tragu bunraku lutaka sveli tek na lelujanje nad dvorcem-paravanom do konačnog pada. 
  
  Za kraj, pred ovom predstavom ostali smo podvojenih osjećaja. Na makrorazini, pred nama se odvila vrlo jasna, gledljiva i dinamična predstava. Laganim prodorom u mikrorazinu uočili smo brojne slabe točke poput krivog interpretativnog ključa glavne glumice, pokojeg nedovoljno iskorištenog lutka (Toto i Zla vještica) te činjenice da je još jednom u lutkarskoj predstavi i lutkarskom kazalištu lutku natkrilio – glumac.
  
  © Igor Tretinjak, KAZALIŠTE.hr, 11. svibnja 2012.
  
  L. Frank Baum-Igor Mrduljaš
  Čarobnjak iz Oza
  redatelj Joško Juvančić
  premijera 24. ožujka 2012.
  adaptacija Igor Mrduljaš, lutke, scena i kostimi Vesna Balabanić, glazba Mate Matišić, oblikovatelj svjetla Igor Matijevac
  izvode: Marina Kostelac, Željko Šestić, Branko Smiljanić, Anđelko Petrić, Andrea Baković, Katarina Perica, Đuro Roić, Pero Juričić, Žarko Savić, Matilda Sorić, Siniša Miletić

Piše: