Za one koji rade na sebi

Binocular teatar, Zagreb: Vilim Matula/Siniša Labrović, Postdiplomsko obrazovanje, red. Borna Armanini

• 
  
  Kada je 2009. godine izašla knjižica Postdiplomsko obrazovanje kontroverznog konceptualnog umjetnika Siniše Labrovića, ta mala naklada privukla je pozornost mnogih. Izdanje je dvojezično (naravno, kako bi bilo u skladu s bolonjskim načelima), tekst je popraćen vizualnim primjerima autora Igora Hofbauera te daje kratak pregled osnovnih smjernica za bavljenje različitim vrstama kriminala („uvriježenog i provjerenog oblika ponašanja koji u našem narodu vodi do sigurnog uspjeha“) – za sve one koji možda ne posjeduju bogomdani talent, a imaju potrebne ambicije i želju za stalnim radom na sebi. Žanrovski određeno kao priručnik, udžbenik pa čak i knjiga za samopomoć isprva se ne čini kao osobito produktivna baza za dramsko uprizorenje. No u ovoj su šarmantnoj provokaciji dramaturginja Ivana Gudelj, redatelj Borna Armanini te koautor i izvođač Vilim Matula pronašli i ostvarili iznenađujući dramski potencijal.
  
  Krajnji proizvod neobična je mješavina predstavljanja knjige, predavanja i stand-up komedije. U skladu s time, na prenamijenjenoj pozornici Kina Grič vlada minimalizam – jedini je rekvizit spomenuta knjiga čiji se dijelovi iz nekoliko poglavlja citiraju, a ostatak vremena Matula svojom dokazano odličnom glumom dočarava niz likova i životnih situacija. Kombinacija jednostavnog fizičkog humora, ponekog autoreferencijalnog komentara, duhovite aluzije (pa i konkretnoga imena hrvatske javne osobe) te na trenutke nedostatak političke korektnosti već je potvrđena formula za dobru satiru. Pritom je humor ponešto crn, smijeh pomalo gorak, no u krajnjem rezultatu čak i katarzičan.
  
  Zanimljiva je činjenica da je potpuni nedostatak ženske vizure, vrlo primjetan u Labrovića, u predstavi ublažen pojavom ženskih likova u nekoliko skečeva. Valja primijetiti da niti ovdje žene ne nastupaju kao akteri u kriminalnim krugovima, nego su osuđene na pošten život s objašnjenjem da one to mogu podnijeti budući da se kao slabiji spol čak i „slabije boje“ od muškaraca.
  
  Pa ipak, zanimljive redateljske ideje i vrsna gluma kao da nisu potpuno iskorištene u ovoj izvedbi. Kvaliteta pojedinih dijelova oscilira jer neki segmenti ne djeluju posve razrađeno i strukturirano, a prijelazi su ponekad nejasni. Jednako tako, instrumentalna pratnja Igora Pavlice zgodan je dodatak, no mogla je biti zastupljenija i bolje iskorištena. Ovakav neobični hibridni žanr u predugačkoj bi varijanti neminovno izazvao zamor u gledatelja te su možda autori ciljano htjeli skupiti sve što imaju za reći u trajanje jednog školskog sata, no, sudeći po ponešto zakašnjelom gromoglasnom pljesku, publika je bila spremna za još. Jednostavna, nepretenciozna i britka satira koja se izravno hvata ukoštac s aktualnim problemima hrvatske svakodnevnice, obojena autentičnim zagrebačkim koloritom lako nailazi na razumijevanje publike. Profili i stereotipi s kojima se poigrava uvijek su aktualni i upravo bolno prepoznatljivi, no istovremeno nekako već mnogo puta na sličan način obrađeni i iscrpljeni. Čini se da se jedina ozbiljnija zamjerka predstavi može svesti na to da je sve skupa naprosto moglo biti dulje i hrabrije.
  
  Nakon ovakvog opisa može se učiniti da se ne radi o nečemu osobito inovativnom, no iako su ideje Postdiplomskog obrazovanja u svojoj biti otprilike jednako nove i originalne kao kriminal i korupcija koje tematiziraju, bilo je osvježavajuće na daskama kazališta vidjeti necenzurirano i neopterećeno obrađene teme od kojih čovjek ionako ne može pobjeći. U svijetu u kojemu društveno-politička scena opasno nalikuje na kazalište apsurda bilo bi nemoguće preživjeti bez zdravog smisla za humor i autoironiju, a ovakva nam umjetnička obrada pomaže da postavimo stvari u perspektivu i lakše dišemo.
  
  © Ana Fazekaš, KAZALIŠTE.hr, 26. svibnja 2012. 
  
  Vilim Matula/Siniša Labrović
  Postdiplomsko obrazovanje
  redatelj Borna Armanini
  premijera 25. svibnja 2012.
  glazba Igor Pavlica, dramaturgija Ivana Gudelj, videokamera Alan Stanković, video montaža Ivor Ivezić
  izvodi: Vilim Matula

Piše: