U svijetu koji se raspada

Hrvatsko narodno kazalište u Šibeniku: Bertolt Brecht, Pir malograđana, red. Dražen Ferenčina

• 
  
  Vrijeme sjajnih pučkih predstava, pa i amaterskih projekata upitne kvalitete, koje je desetljećima produciralo šibensko Hrvatsko narodno kazalište, izgleda da je prošlost kuće koja je u zadnjih godinu-dvije snažno zakoračila putovima profesionalizacije. Niz dobrih predstava s profesionalnim ansamblom nastavio se ovih dana premijerom Brechtova Pira malograđana u režiji Dražena Ferenčine. Ono što je nakon premijere i još dvije reprize (a sve tri predstave održane su u doslovno prepunom šibenskom teatru) sasvim sigurno činjenica je da se Pir malograđana publici svidio i da je razumjela ne samo poruku pisca nego i poruku redatelja, koji je odlučio Brechta napraviti na svoj način, kako netko reče, ne robovati Brechtu nego malo izaći iz Brechta da bi pokazao koliko je i danas aktualno to zapravo svevremeno – pirovanje malograđana.
  
  Ferenčina je napravio Pir malograđana s elementima vodvilja, elementima osobnih ispovijedi svakoga od glumaca, u scenografiji Marina Gozzea, koja je deseti glumac predstave i koja se kompletno raspada naočigled začuđenih svatova i pripadajuće publike, i s kostimografijom Marite Ćopo, koja je glumce obukla donde dokle se vidi dok sjede za stolom: od struka nagore. Ali, od stola treba ustati i otkriti trbuščić, modrice, malko poderane čarape, neprilično donje rublje, pokazati što je donji jadac a što gornji gladac... Svatovi hine, kao likovi iz te svatovske priče međusobno glumataju, licemjerni su i neiskreni, opterećeni svaki svojim malograđanskim teretom, zaokupljeni svaki svojom karikaturalnom osobnošću i kao i mnogi subotnji svatovi tu oko nas, veseli su na silu, jer – mora se zadovoljiti i ta forma.
  
  Na tekstu starom devedesetak godina, Ferenčina daje svoju analizu suvremenog društva i trenutka i kaže – malograđanština je svevremena i univerzalna, svi mi živimo u konzumerističkom društvu i vremenu, ali na kraju maske ipak padaju, a taj svijet neiskrenosti ruši se poput kompletne scenografije, glomazne i zagušljive kakva tom svijetu treba. Mladoženja ju je radio svojom rukom, no nije mu valjalo ljepilo, a bolje nije bilo ni ono koje ga je vezalo uz mladenku...
  
  Među ujednačeno dobrim glumcima izdvojila se Helena Minić, koja je svojom energijom nosila predstavu: njezin je lik bio dežurno smetalo, zunzara koja diže živce svima, naročito mužu zlostavljaču (Vinko Štefanac) i koja jedina stvari naziva pravim imenom, jer „ako je netko u drugom stanju, onda je u drugom stanju!“. A sirota mladenka to je tako htjela prikriti...
  
  Likovi nemaju imena nego samo funkcije – mladenka (Franka Klarić), mladoženja (Janko Popović Volarić), mladenkin otac (Žarko Potočnjak), mladoženjina majka (Oriana Kunčić), mladenkina sestra (Mirna Medaković), prijatelji (Robert Ugrina), muževi-žene (Štefanac-Minić), mladić (Antonio Franić)... Mizanscena je iznimno zahtjevna, jer trebalo se s matematičkom preciznošću kretati u zagušenu prostoru koji se pritom raspada. No Ferenčina i glumačka i tehnička ekipa od sve te zamršene prostorne i karakterne situacije napravili su čitak kazališni proizvod.
  
  © Jordanka Grubač, KAZALIŠTE.hr, 23. travnja 2012.
  
  Bertolt Brecht
  Pir malograđana
  redatelj Dražen Ferenčina
  premijera 16. travnja 2012. godine.
  scenograf Marin Gozze, kostimografkinja Marita Ćopo, dramaturg: Davor Špišić, oblikovatelj rasvjete Joško Bakula, glazba Igor Karlić, koreografkinja Maja Durinović, inspicijent Sergej Mioč
  izvode: Oriana Kunčić (Majka), Žarko Potočnjak (Otac), Franka Klarić (Mladenka), Janko Popović Volarić (Mladoženja), Antonio Franić (Mladić), Vinko Stefanac (Muž), Helena Minić (Žena), Mirna Medaković (Sestra), Robert Ugrina (Prijatelj)

Piše: