Bez osmijeha

Gradsko kazalište Trešnja, Zagreb: Nina Kleflin (prema bajci braće Grimm Kraljević žabac), Princeza i Žabac, red. Nina Kleflin

• 
  
  Nakon što smo Trešnjinu predstavu Mirakul za malene, namijenjenu predbožićnim danima 2010., prošle godine premijerno gledali u veljači, identična se praksa s tako nejasnim repertoarnim potezom nastavila i ove godine. Tako je krajem drugog ovogodišnjeg mjeseca u Trešnji premijerno izvedena predstava Princeza i Žabac, čija je nešto kraća verzija krajem prošle godine malim gledateljima kratila trenutke iščekivanja Djeda Mraza i darova koje on nosi. No bez obzira na kašnjenje, premijerno prikazivanje Princeze i Žapca nije zakašnjelo samo po sebi, jer je riječ o bajci koja tematizira uvijek aktualne ljubav, dobrotu i ljepotu skrivene ispod vanjštine Žapca i Princeze. Neobičnost stiže u trenutku obrata, koji se odvija nigdje drugdje nego ispod bora ispunjenog sad već davno zaboravljenim darovima, što otvara pitanje zašto predstava nije prilagođena drugom razdoblju godine. No repertoarno kašnjenje i zalutali bor nisu najveći problemi predstave.
  
  Već početna scena – veliki stol sa stolcima koji se prostire preko cijele scene – sugerira svojevrsnu tjelesnu i izvedbenu tromost i sputanost, što će se u predstavi dobrim dijelom i potvrditi. Redateljica i adaptatorica Nina Kleflin previše radnje iznosi dugim dijalozima, posebice onim središnjim između naslovnih likova, dok je scenski pokret (Damir Klemenić) sveden na ukras, kao u plesnoj točki u kojoj Žabac zavodi Princezinu obitelj. Kad smo kod Žapca, nedovoljno je iskorišten njegov skakutavi i kreketavi karakter, čime se dotičemo još jednog velikog problema predstave – pomanjkanja humora koji je minimaliziran i ograničen na pojedine likove i scene. U skladu je s cjelinom i mlako finale, u kojemu je završni obrat motivirala iznenada stvorena i ničim izazvana vještica, koja je istinu o žapcu i princu jednostavno servirala opijenom i usnulom kralju. Nakon takvog obrata kraj je stigao tiho, neprimjetno i djeci nimalo poticajno.
  
  Tromost i neinventivnost predstave, kojoj kao da je želja tek ispričati priču, uvukla je u sebe i većinu izvođača. Nera Stipičević bila je tek korektna kao Princeza, no nije uspjela tom prilično blijedom liku udahnuti osobnost i šarm. Dapače, gledatelju pred njezinom Princezom nikako nije bilo jasno je li riječ o razmaženoj djevojci ili romantičarki koja čeka samo svog princa. Gledatelj to neće otkriti niti kad poljupcem pretvori Žapca u Princa, budući da obrat u njezinu srcu nije bio scenski motiviran. Više puta prozvana Žapca/Princa Rakan Rushaidat oblikovao je u standardno visokom ritmu i preciznom tjelesnom pokretu uspješno oblikovavši karakter pomalo mutnog (u skladu s tjelesnom karakteristikom životinje dopustimo si riječ – ljigavog) Žapca, no bez scenskog vica koji često krasi njegove likove. Takav Žabac, koji sve radi samo kako bi se vratio u ljudsko obličje, gubi scensku uvjerljivost u trenutku kad postane Princom te gledatelj ne vjeruje njegovim iznenada probuđenim osjećajima prema Princezi. Na tragu je glavnih glumaca Daria Knez Rukavina kao Kraljica majka, dok su Višnja Babić i Tony Šestan nešto uspjelije i duhovitije oblikovali svoje likove.
  
  Najsvjetlija i najveselija točka predstave bio je Damir Klemenić u uspjeloj i duhovitoj karikaturi Kralja. Pritom se na trenutke sukobljavao s cjelinom, no ne zbog sebe sama, nego zbog njezine krutosti. Kao svijetle točke ističemo i scenu borbe oblikovanu iza bijelog paravana poput kadra iz crno-bijelog filma te neke od songova (Matija Antolić) koji su se uspjeli odmaknuti od pretjerane pripovjednosti u diskretni country prizvuk. Scenski okvir (Osman Arslanagić), osim spomenutog stola, ponudio je nezaobilazni bunar te krevet kao mjesto najdinamičnije akcije, dok su se kostimi Marije Šarić Ban smjestili u prostoru bajkovitosti uz vrlo dobro rješenje kostima Žapca.
  
  Princeza i Žabac repertoarno je zakašnjela, troma i nedovoljno duhovita predstava bez efektna završetka iz čijeg su se sivila izdigli tek pokoja uspjela scena i lik.
  
  © Igor Tretinjak, KAZALIŠTE.hr, 8. ožujka 2012.
  
  
  Nina Kleflin (prema bajci braće Grimm Kraljević žabac)
  Princeza i Žabac
  redateljica Nina Kleflin
  premijera 24. veljače 2012.
  scenograf Osman Arslanagić, kostimografkinja Marija Šarić Ban, autorska glazba Matija Antolić, scenski pokret Damir Klemenić, izrada i likovna obrada rekvizite Zoran Branković, likovna obrada scenografije Zoran Branković, oblikovanje rasvjete Aleksandar Mondecar, izrada ginjola Dunja Niemčić, izrada kostima Aliana Klanfar i Emilija Šušković, inspicijentica Leonila Grundler Gašparić
  izvode: Nera Stipičević (Princeza Isabell), Rakan Rushaidat (Žabac, zapravo princ Robin), Damir Klemenić (Kralj Henrik, princezin otac), Daria Knez Rukavina (Kraljica majka Marion, princezina majka), Višnja Babić (Kraljica majka Beatrice, princezina baka), Tony Šestan (Paž,zaposlenik kod princezinih), Višnja Babić (Vještica Grizelda)

Piše: