Zlo se ne pobjeđuje pasivnošću, okretanjem glave ili nekritičnim i poniznim vraćanjem dobrim jer mu se time samo pogoduje – poruka je lutkarske predstave Kako se vjetar spustio među ljude nastale prema motivima narodne bajke iz Jakutije, najveće i najhladnije ruske republike. To je i hrvatska praizvedba priče Jakuta ili ruskih Eskima, kako još nazivaju stanovnike toga dijela hladnog Sibira, a koju je kao dio svoga diplomskog rada režirala 27-ogodišnja Tamara Kučinović, studentica lutkarske režije u Sankt Peterburgu.
Tamara Kučinović režiju je prvo diplomirala na osječkoj Umjetničkoj akademiji, a potom je nastavila školovanje u Rusiji. Mladoj splitskoj publici uspješno je i profinjeno uspjela prenijeti jednostavnu priču snažne poruke želeći podijeliti iskustva i saznanja iz zemlje u kojoj trenutačno živi. Splitsko Gradsko kazalište lutaka time je nastavilo svoju repertoarnu politiku o postavljanju na scenu djela u nas nepoznatih i egzotičnih naroda te tako i predstavljanja njihovih kultura i običaja .
Kako se vjetar spustio među ljude priča je o dvojici susjeda, dobrom i lošem, te njihovoj djeci Leni i Kirenu, kojima bahati i oholi otac zabranjuje igru i druženje. No i dobri i plemeniti otac svojom pasivnošću i snishodljivošću snosi svoj dio odgovornosti jer ne pridonosi prevladavanju sukoba i pravu djece na zajedništvo i veselje. Stoga ih odluče urazumiti sile prirode – neobuzdani Vjetar i mudra Planina, koje u tim dalekim ledenim ruskim bespućima i borbi za opstanak imaju itekakvo značenje. Oni će ih zajedničkim snagama urazumiti, ispraviti nepravdu i vratiti izgubljeno povjerenje i slogu.
Jednostavnost priče s dubokom porukom redateljica Tamara Kučinović zajedno s s dramaturginjom Majom Sviben, suradnicima i timom splitskih lutkara uspješno je uprizorila fokusirajući se na snagu prirode pa su tako četvoro glavnih likova mali, gotovo identični likovi Jakuta, dok su vjetar i planina na pozornici sveprisutni i nadmoćni. Tome je pridonio odabir tzv. stolne lutke, koje glumci pokreću uz pomoć šipki, što je posebice došlo do izražaja u vizualizaciji i kreiranju pokreta vjetra, koji su simbolizirale dvije bijele razmahane i razigrane rukavice i kuštravi lik, te iznimno upečatljiv izgled hladne i visoke planine, za što su zaslužne redateljičine kolegice, Ruskinje Ljubov Narmukabetova, koja potpisuje likovnost predstave, i Asja Jurina, tehnologinja scenografije i lutaka.
Glazba Ekaterine Efremove i Petera Makarova diskretno je i dosljedno pratila zbivanja pridonoseći korištenjem neizbježnih praporaca ugođaju te tople priče naroda s hladnog sjevera zemlje sobova, snijega i leda odakle, kao i s toplog juga, dolazi univerzalna poruka da su ljudska glupost, oholost, nasilje i uskogrudnost zlo kojemu se moramo aktivno suprotstaviti. Vrlo uspješno, cjelokupnom dojmu predstave pridonijeli su lutkari splitskoga GKL-a Petar Konkoj (Vjetar), Sanja Vidan (Planina), Andrea Majica (Dječak) i Milana Blažanović (Djevojčica), dok su Dobrog i Drskog oca tumačili Branimir Rakić i Ivan Medić.
Zbog fabule koja se lako prati s jedne strane te složenosti poruke s druge strane, predstava je primjerenija osnovcima nego predškolskom uzrastu, koji će prigrliti priču kao svoju, jer i u Dalmaciji se nakon vlažna i neugodna juga jedva dočeka bura kojoj se često tepa da je čista, uredna žena.
© Mirjana Maroević, KAZALIŠTE.hr, 12. ožujka 2012.
Tamara Kučinović (po motivu jakutske narodne bajke)
Kako se vjetar spustio među ljude
redateljica Tamara Kučinović
premijera 7. ožujka 2012.
likovnost predstave Liubov Narmukhambetova, tehnologinja scenografije i lutaka Asya Yurina, dramaturgija Maja Sviben, autori glazbe Ekaterina Efremova i Peter Makarov, majstor svjetla Duško Šteković, majstor tona Bojan Beladović, inspicijent Franko Perić
izvode: Petar Konkoj (Vjetar), Sanja Vidan (Planina), Andrea Majica (Dječak), Branimir Rakić (Dobri Otac), Milena Blažanović (Djevojčica), Ivan Medić (Drski Otac)
