Postelja, nebo i tamvaj

Glumačka radionica Hrvatskog narodnog kazališta Zadar: Miroslav Krleža, Adam i Eva, red. Vinko Radovčić

  • Glumačka radionica Hrvatskog narodnog kazališta Zadar: Miroslav Krleža, Adam i Eva, red. Vinko RadovčićKrleža nije osobito cijenio svoju jednočinku Adam i Eva objavljenu 1922. godine kada je kao autor već pobrao hvalospjeve za Kraljevo i Michelangela, odbacujući je zbog cikličkog i dijelom patetičnog sižea i arhetipskog preispitivanja muško-ženskih odnosa. No slične opsesije i topose pronalazimo i u drugim Krležinim komadima pa ostaje misterija zašto je upravo ova drama često ostajala po strani analiza književnih povjesničara i samih krležologa. Ekspresionistička nijansa provučena je u Adamu i Evi znatno tanje negoli u ranijim Legendama s osobitim ustrajavanjem na realizmu svakodnevnog života i mimezisu ciklički koncipiranih sudbina Čovjeka i Žene.

    Čini se da su upravo arhetipsko pozicioniranje rodnih i primordijalnih oznaka unutar zadane matrice muško-žensko te naročita svevremenost Krležina predloška zaintrigirali i Vinka Radovčića, mladog zadarskog glumca i člana Glumačke radionice HNK Zadar na prvi režijski zadatak unutar matične kuće. Kako isti potpisuje i adaptaciju i tekstualnu redukciju mogli bismo pomisliti da će Krleža biti prevelik zalogaj za relativno neiskusnog kazalištarca. No, upravo suprotno, produkcija Adama i Eve premijerno odigrana 6. lipnja. 2011. godine svježa je, nenametljiva i vrlo solidno izvedena predstava. Uz Radovčića koji u nekoliko uloga portretira misterioznog Nepoznatog pojavljuju se također mlađahni Boško Habuš kao Čovjek/Adam i Ivana Begović kao Žena/Eva uz stiliziranu koreografiju smrti koju je otplesala Nikolina Dolfić. Zadarska produkcija sintetički je skratila Krležin tekst izostavljajući pritom minorne i epizodne likove što je u konačnici rezultiralo relativno kratkom (četrdesetak minuta), ali dobro izbalansiranom izvedbom.

    Glumačka radionica Hrvatskog narodnog kazališta Zadar: Miroslav Krleža, Adam i Eva, red. Vinko RadovčićPohvalno je što je zadržana simbolička trodijelnost samog predloška (biblijski krug ovozemaljskog, čistilišta i onostranog) koja omeđuje intenzitet odnosa i koncepciju dijaloga. Minimalistička scenografija Johna Čolaka (postelja, simulacija neba i tramvaja) uparena s opskurnom rasvjetom Branislava Zafranovića osigurala je dobro pogođen ambijent za odigravanje Krležine gorko-slatke prispodobe. Boško Habuš iznenađujuće je sigurno (s obzirom da mu je to prvo pojavljivanje u HNK-u) izbalansirao ulogu Adama, libeći se pretjerana patosa u nastupu (toliko puta viđenom kod izvedbi Krleže) posebice je istaknuo verbalnu domenu izvedbe s karakteristično preciznim i jasnim izgovorom. Ivana Begović u ulozi žene sasvim je solidna u tjelesnim transformacijama očajnice, u verbalnom dijelu i pod utjecajem mentorstva Jasne Ančić ipak je sklonija patosu i patetičnijem izrazu. Tampon zona između ove dvije izvedbe rutinirani je nastup samog Radovčića u ulozi Nepoznatog koji je maniristički i tipski naglasio misterioznog trećeg u drami o dvoje. Dramski prijelazi precizno su omeđeni promjenama scensko-svjetlosnog ambijenta i stoga je komad vrlo prohodan i za auditorij.

    Unatoč tome što je riječ o produkciji pomlatka matične kuće Adam i Eva je zrelo ostvarenje koje u usporedbi s većinom projekata HNK Zadar prolazi znatno bolje – fluidnija i suvremenija izvedba svojstvena ovom uprizorenju mogla bi biti putokaz i za ostale dramske komade zadarskog institucionalnog kazališta.

    © Mario Županović, KAZALIŠTE.hr, 24. lipnja 2011.

Piše:

Mario
Županović