Vrhunska animacija tanušne priče

Zagrebačko kazalište lutaka: Doživljaji lutka smotanog ili Kako pokrenuti klackalicu, red. Marina Petković Liker, premijera 1. travnja 2011.

• 
  
  Na premijeru predstave Doživljaji lutka smotanog ili Kako pokrenuti klackalicu čekali smo dugo, no upornost se isplatila. Najavljivana još u jesen 2010. godine, potom na prvi dan proljeća, predstava je konačno doživjela premijeru prvog travnja odlično se stopivši s danom osmijeha, šala i sitnih podvala. Lutak Smotani sasvim je netipičan ZKL-ovski junak koji od prosječnih likova toga kazališta odudara vrlo uspješnom vizualnom apstrakcijom, odličnom iskorištenošću lutkarskih mogućnosti te znalačkom animacijom. Sljubljen s prisutnom scenskom i koncepcijskom kreativnošću, čini se pravim scenskim biserom, no od tog ga statusa dijeli tanušna priča s mnoštvom dramaturških propusta.
  
  Doživljaje naslovnog smotanka čine susret s Crvom i jabukom te pokušaji dosezanja nedefiniranog cilja u gornjem desnom kutu scene. Tako postavljena, priča otvara mogućnost dijaloga, scenskog sukoba, ili blaže rečeno susreta u napetosti, te postavlja dramski cilj koji otvara mogućnost sretnog kraja, no problem je u razlomljenom konceptu koji dramsku liniju dodatno utišava. Tako je težnja Lutka tek skicirana da bi raznim scenskim epizodama bila potisnuta u drugi plan, zbog čega završni uspjeh ne rezultira željenim dramskim nabojem. Prvi susret Lutka i Crva, omotan čuđenjem i strahom, otvara vrata razvoju odnosa prema prijateljstvu, no zbližavanje se odigra usput, čime ostaje neiskorišteno. Dramaturški problem leži i u uvođenju brojnih predmeta, ideja i mogućnosti koje ostaju visjeti ili nestaju s gašenjem pojedinog prizora. Tako se balon kao potencijalna pomoć Lutku ne vraća na scenu nakon kratke letačke epizode, završni prelazak Crva u leptira djeluje isforsiranim i nepotrebnim, dok jabuka kao predmet i ispunjenje njegovih želja biva predana scenski i dramaturški nedovoljno iskorištenom Pužu kao metafori spore upornosti.
  
  Bez obzira na propuste u samoj priči, zbog kojih drugi dio ritmički pada, predstava na izvedbenom planu nudi veći broj vrlo zabavnih i duhovitih epizoda i minijatura. Ručne lutke dizajnirali su Marta Bolfan Ugljen, Jadran Grubišić, Matija Kezele i Marina Petković Liker posebno dopadljivo oblikujući naslovnog lutka od traka od spužve. Bolfan Ugljen, Grubišić i Fajdić animirali su ga vrlo precizno, usklađeno i razigrano odlično iskoristivši njegovu pokretljivost i mogućnosti te ga obogativši duhovitim minijaturama poput karikaturalnog izvijanja, usporenog kretanja i kretanja zrakom na tragu animiranih filmova. Odlično su animirali i ostale likove, ali i kocke koje su od elemenata scenografije postajale scenski likovi sa svojim malim tajnama i velikim mogućnostima. Dodatni šarm scenskoj igri dao je govor likova oblikovan od zvukova i onomatopeja, koji je tijekom većeg dijela predstave odlično popunjavao igru duhovitim zvučnim rješenjima tek na trenutke postajući zamoran.
  
  Doživljaji Lutka Smotanog, prvi ZKL-ov projekt redateljice Marine Petković Liker i mladih lutkara izniklih iz Umjetničke akademije u Osijeku, dobrodošlo su osvježenje ZKL-ova repertoara te smjer kojim bi se to kazalište trebalo naglašenije usmjeriti u buđenju kreativnih silnica i traženju suvremenog lutkarskog izraza, ali i vraćanju gledatelja (na prvoj reprizi nove predstave bila je ispunjena tek trećina gledališta). Kako je u programskoj knjižici najavljena mogućnost novih susreta s Lutkom Smotanim,  nadamo se da će do nastavka i doći te da će buduće avanture biti dramaturški osmišljenije, čime bi, uz vrhunsku animaciju i kreativnost sudionika projekta, postale pravim lutkarskim biserom.
  
  © Igor Tretinjak, KAZALIŠTE.hr, 4. travnja 2011.

Piše: