Mlada scena devedesetih

Kazalište, časopis za kazališnu umjetnost, gl. ur. Željka Turčinović, br. 43/44, Hrvatski centar ITI, 2010.

  • Kazalište, časopis za kazališnu umjetnost, gl. ur. Željka Turčinović, br. 43/44, Hrvatski centar ITI Unesco, 2010.Novi dvobroj časopisa Kazalište po već dobro ustaljenoj uredničkoj praksi donosi ponešto za svakoga iz teatarskog života 21. stoljeća u Hrvatskoj, ali i šire. Struktura dvobroja diktira obimniji sadržaj i opsežnije tematske sklopove; ovoga puta u drugom dijelu temata Nova mlada zagrebačka scena devedesetih predstavljaju se inovativne i radikalne skupine s kraja prošlog milenija. No, prvo nešto o premijernim naslovima posljednjeg kvartala 2010. godine, koji daju zanimljiv uvid u recentnu dramsku i postdramsku produkciju u većim kazališnim centrima.

    Lada Martinac Kralj u voluminoznom prikazu predstave Suze i smij starega Splita HNK-a Split povezuje baštinsko-tradicijsku važnost predloška Ivana Kovačića s režijskim čitanjem Gorana Golovka u ambijentalnom ruhu splitskog Sustipana analizirajući važnost pučkog izraza i pučkog teatra za kazališni život Splita. Čini se da je ambijentalnost ili oznaka enviromental poveznica splitske i riječke predstave Cirkus Destetika Danila Harmsa u režiji Aleksandra Popovskog u produkciji HNK-a Ivana pl. Zajca Rijeka. U prikazu iste Matko Botić raspravlja o dva pola riječke institucionalne scene uspoređujući redateljski rad Frljića i Popovskog. Uz rezerve prema glumačkom izrazu Botić apostrofira site specific postav predstave analizirajući zanimljiv suodnos izvođača i auditorija.

    Mira Muhoberac diskutira o hibridnoj osuvremenjenoj satirskoj igri povodom izvedbe Kiklopa (prema Euripidu) na sceni Pučkog otvorenog učilišta Velika Gorica. Posebice ističe naglašenu političnost i otvorenu agresivnu tjelesnost žanra koji otvara dosta neiskorištenih mogućnosti kazalištu 21. stoljeća. Intrigantan prikaz nekoliko inscenacija komada Drama o Mirjani i ovima oko nje Ivora Martinića usporedno donosi Nives Madunić Barišić pronalazeći različite žanrovske i ideološke postavke beogradskog, ljubljanskog i dvaju zagrebačkih uprizorenja nenadanog suvremenog dramskog uspjeha u regiji. Iva Gruić u projektu Ovo bi mogla biti moja ulica ZeKaeM-a prepoznaje slojevit i traumatičan krajobraz hrvatske poratne zbilje potanko secirajući obiteljske, prijateljske i ljubavne koloplete junaka s unaprijed cementiranom sudbinom, te izdvojivši i sjajan nastup čitavoga ansambla koji prenosi istančane emocionalne slike na gledateljstvo.

    U pregledu gostovanja belgijskog koreografa/redatelja Alaina Platela i njegove trupe Les Ballet C. de la B. na Festivalu svjetskog kazališta Katja Šimunić donosi prikaz tjelesnih i dinamičkih aspekata rada na projektu Izvan konteksta, za Pinu posvećenog Pini Bausch čija struktura nema dodirnih veza s velikom njemačkom koreografkinjom.

    Zagrebačka scena 1990-ih i njujorška danas

    Središnji temat (urednice Višnje Rogošić) Nova mlada zagrebačka scena devedesetih, koji obrađuje fenomen novih kazališnih skupina na izmaku prošlog stoljeća, predstavljen je opširnim prikazom izravnih sudionika scene, a uvod u problematiku donosi biografska skica alternativne scene sedamdesetih iz pera Gordane Vnuk. Preko prikaza rada skupina Kugla glumište ili Coccolemocco Vnuk trasira put budućeg razvoja hrvatskog vaninstitucionalnog teatra. Boris Čeko u oslikavanju rada skupine Le Cheval apostrofira važnost ranog rada Olivera Frljića u kontekstu političnosti, ulične umjetnosti i performansa kao medija koji je probio ili prebolio ograničenja klasičnog kazališnog medija u Hrvatskoj. Performans je u središtu izvedbenog izraza i skupine Theatre des femmes čiji rad prikazuje Jelena Kovačić, dok liderica skupine Anica Tomić u nastavku piše o kratkom postojanju vlastita projekta Not Your Bitch. Ostale skupine novog vala 1990-ih predstavljaju Igor Ružić, koji se bavi djelovanjem Schmrtz Teatra, i Davor Paviša, koji donosi priču o slabo poznatom Teatru G i skupini Elmer. Temat završava prikaz Maria Kovača o aktivnostima i djelovanju skupine Nova grupa. Nakon svega, može se ustvrditi da je ova „nova zagrebačka scena“ polučila dvojake rezultate:, kao fenomen novog kazališnog/performerskog izraza inaugurirala je dio danas važnih redateljskih i dramaturških imena, dok su neki akteri potonuli u anonimnost, pa je stoga i ovakva posveta samoj sceni dobar način dokumentiranja cijelog jednog kazališnog naraštaja.

    Rubrika Međunarodna scena donosi nekoliko priloga Višnje Rogošić iz New Yorka. Prvi je pregled zanimljivog festivala Prelude koji je okrenut rijetko korištenoj formi kazališne najave (poput filmskog trailera) koja služi kao intrigantan poziv na sagledavanje predstava karakteriziranih između ostalog i kolektivnim stvaranjem, nedovršenošću i propitivanjem postdramskih izvedbenih oznaka. U dva intervjua s pripadnicima tzv. downtown scene američke kazališne prijestolnice jasno se ocrtava heterogenost i živost scenskog života u New Yorku; Robert Q. Camp progovara o iskustvu rada s Dodeska Performance Ensambleom dok Rachel Chavkin iz skupine Team oslikava okolnosti kolektivnog rada i kolektivnog pisanja kazališne predstave.

    Festivali u regiji

    Tematski sklop naslovljen S povodom otvara netipičan i voluminozan osvrt na dva susjedna festivala Kotor art i Dubrovačke ljetne igre Radovana Grahovca, koji, donoseći osvrte vodstva festivala, prikazuje i dio reakcija publike uz izvedbe Revizora i Njegoš, vatre. U relativno nekoherentan osvrt nisu se spretno uklopili učestali citati Artauda koji nemaju očiglednih dodirnih točaka sa samim sadržajem prikaza. Bojan Munjin donosi pregled međunarodnih kazališnih festivala u regiji uspoređujući srpsku, bosansko-hercegovačku i hrvatsku situaciju kroz prizmu teatarske mobilnosti koja se uspostavlja među njima posljednjih nekoliko godina. Igor Ružić secira kazališni slučaj Aleksandra Ogarjova s posebnim osvrtom na tzv. velike predstave u koje spada i nedavna inscenacija Hamleta zaključujući kako se staro kazalište servira u aranžmanu vizualne atrakcije.

    Darko Lukić u opservacijama o ulozi tehnologije i medija u povijesti kazališta donosi vrlo zanimljiv uvid u recentnu literaturu na tom polju; navodeći čestu disfunkciju napretka kazališta kroz naprednu tehnologiju Lukić zaključuje da je kazališni medij uvijek bio u cikličkoj interakciji s dostupnim znanjem i tehnološkim napretkom.

    Sjećanje na amatersku praizvedbu Štefice Cvek u raljama života u Teatru &TD 1981. godine prenosi Marija Grgičević sjetno snatreći o zaboravljenim kazalištarcima poput Darka Brdarića.

    Pregled novih knjiga donosi osvrte na zanimljivije teatrološke novitete u 2010. godini: Drama ratne traume Darka Lukića (polemički diskurz o hrvatskoj ratnoj drami), Od skerca do fuge Feđe Šehovića (antologija autorova dramskog opusa), Križevačka tragetkinja Nina Vavra u hramu hrvatske Talije - monografija Ivane Peklić o velikoj zagrebačkoj glumici te Teorije sodobnega gledališča in performansa Alda Milohnića koja tematizira teoriju kazališta kroz suvremene izvedbene teorije.

    Kao i uvijek, završni dio dvobroja donosi drame. Ovoga puta riječ je o svjetski poznatim dramatičarima: peruanski nobelovac Mario Vargas Llosa predstavljen je urbanom dramom u devet slika iz života suvremene Lime – Lijepe oči, ružne slike (prijevod Đive Zuber), dok je danas najizvođeniji njemački dramatičar, Roland Schimmelpfenning, predstavljen recentnom dramom Peggy Pickit vidi božje lice (prijevod Dubravko Torjanac) praizvedenom u Berlinu 2010. godine.

    Kazalište ustaljenom uredničkom praksom i ovaj put donosi oveću količinu zanimljivog teatrološkog materijala upućenog različitim afinitetima, a pohvalno je što određeni temati poput primjerice onog o mladoj zagrebačkoj sceni imaju i dokumentarno-arhivistički značaj, te odmiču pomalo sam časopis od njegove donedavne pretežno mainstream reputacije.

    © Ana Gospić, KAZALIŠTE.hr, 23. ožujka 2011.

Piše:

Ana
Gospić