Triler u službi smijeha

Kazalište Virovitica, Ludens teatar, Koprivnica, Hrvatsko kazalište Pečuh: John Buchan / Alfred Hitchcock / Patrick Barlow, 39 stepenica, red. Franka Perković

• 
  39 stepenica, nova premijera Kazališta Virovitica u režiji Franke Perković, naslovljena je prema kriminalističkom romanu Johna Buchama objavljenom 1915., koji je svjetsku slavu stekao ekranizacijom Alfreda Hitchcocka iz 1935. Roman je kasnije ekraniziran još nekoliko puta: 1959. (redatelj Ralph Thomas), 1978. (redatelj Don Sharp) dok smo televizijsku ekranizaciju iz 2008. u režiji Jamesa Hawesa mogli vidjeti na televiziji početkom studenoga, upravo u vrijeme premijere ove predstave (12. studenoga u Koprivnici). Američki remake u režiji Roberta Townea (scenarista Kineske četvrti i Nemoguće misiije) najavljen je za 2011. Engleski redatelj i dramaturg Patrick Barlow 2006. napravio je dramatizaciju romana nadahnutu i Hitchcokovim filmom, a predstava je nakon londonskog uspjeha prešla na njujorški Broadway gdje je osvojila nagrade i sa svoje 771 izvedbe postala i službeno dugovječna predstava. Popularnost priče dokazuju i druge dramske i radio obrade, a uvrštena je čak i u popularnu dječju seriju Ulica Sesame.
  
  Radnja se odvija 1914, a priča prati Richarda Hannaya, Škota koji po povratku iz Afrike u London u kazalištu upoznaje mladu Annabellu. Ona mu otkrije da je špijunka i da je otkrila da se sprema incident koji će biti povod izbijanju svjetskoga rata. Kada Annabellino tijelo pronađu u njegovom stanu, Hannaya nevinog optuže za ubojstvo, a on bježeći od policije i novinskih natpisa o svojoj krivnji, prolazi kroz opasne i romantične situacije i polako otkriva dijelove slagalice. Na kraju će saznati što je to 39 stepenica, tko je glavni negativac i ostati u zagrljaju svoje najdraže. Tu su sva pravila kriminalističkog žanra: nevini glavni junak koji traži pravoga krivca ne bi li spravo krivnju sa sebe, njegove usputne ljubavne veze, pucnjevi iz pištolja i tajne oko kojih se sve vrti, špijuni, ubojice, zavjere i djeva u nevolji.
  
  U svojoj kazališnoj adaptaciji Barlow je tim elementima dodao humornu dimenziju i upravo se na tome temelji ova predstava koja postaje komedija situacija s likovima iz krimića koji izazivaju smijeh do karikaturalnosti prenaglašenim tradicionalnim osobinama. Ozbiljan tekst izgovara se uz izvrtanje riječi ili drukčije pokreta tijela, glumci kao u dječjoj igri stvaraju zvukove paljenja automobila, vožnje vlakom ili podizanja zastora na prozoru. Dramaturg (koji nažalost nigdje nije naveden) ili sama redateljica posegnuli su i za lokalizacijom teksta, pa tako umjesto škotskog čujemo nekoliko verzija štokavskoga dijalekta iz kojega predstava izvlači dodatnu komičnu dimenziju.
  
  Redateljica Franka Perković imala je odličnu četveročlanu glumačku ekipu – Filip Jurčić (Richard Hannay), Jelena Hadži-Manev (Annabella, Margareta, Pamela), Goran Koši i Mladen Kovačić (novinar, špijun, voditelj, seljak, trgovački putnik…) – sposobnu da se razigra do kraja i utjelovi i po nekoliko različitih likova. Zanimljivo je da Filip Jurčić i Jelena Hadži-Manev u glavnim ulogama, izazivaju smijeh no ostaju na razni dobre, profesionalno odrađene glume dok su interpreti sporednih likova Goran Koši i Mladen Kovačić napravili puno vrsniji glumački posao. Svakom od svojih mnogobrojnih likova uspjeli su dati potrebnu životnost i dinamičnost gegovima ili naglašavanjem neke od njihovih posebnosti (uloge žena, starog političara, policije), oblikujući prepoznatljive osobe koje svakodnevno susrećemo.
  
  Iako scena ima svoja prostorna ograničenja koja kod krimi priče najčešće vode u izbjegavanje upravo najdinamičnijih i najdramatičnijih scena, u predstavi su više nego zanimljivo riješene neke od tih teških situacija pomoću jednostavnih, iznimno mobilnih elemenata scenografije (Ivo Knezović). Oni omogućuju glumcima jurnjavu kroz vagone vlaka (čak i preko krovova vagona), Richardov skok s mosta ili vožnju automobilom prilikom privođenja. Treba spomenuti i stalni pokret glumaca na sceni – bilo da se radi o bijegu od policije ili zlikovaca, scenskim će pokretom (za koji je zaslužan Pravdan Devlahović) glumci, prije svih Filip Jurčić, uspjelo dočarati umor ili bjesomučan bijeg.
  
  Virovitičko kazalište ovom je komedijom nastalom u koprodukciji s Ludens teatrom i Hrvatskim kazalištem Pečuh ponudilo publici novi prikaz teme i svijeta kriminalističkoga filma ispričan kroz sve obrasce koje donosi žanr komedije. Tako o 39 stepenica možemo govoriti kao o predstavi koja čuva Hitchockov žanr, ali mu pristupa na nov način – nasmijavši gledatelje ozbiljnim sadržajem u humorističnom obliku.
  
  © Josip Strija, KULISA.eu, 7. prosinca 2010.

Piše: