Kad fitilj dogori...

Gradsko kazalište Žar ptica, Zagreb: Nives Madunić Barišić, Naša je mama postala zmaj, red. Mario Kovač

• 
  Kad mama postane zmaj, djeci je u pravilu vrijeme da spas od njenih bijesnih plamenova potraže u anđeoskim pogledima i osmjesima ili sigurnosti kreveta. Za razliku od svojih vršnjaka, junakinje nove predstave kazališta Žar ptica odlučile su se suočiti sa zmajem u mami, zbog čega su se zaputile na veliki put prepun začudnih avantura i veselih uzbuđenja.
  
  Drama Nives Madunić Barišić zaigrana je i duhovita, a jasno ispričana dječja avantura prilagođena uzrastu kojemu se višestruko obraća. Određena antibajkom koja se događa ovdje i sada, odlično se poigrava bajkom diskretnim, ali jasnim referencijama te nenametljivom spoznajom važnosti mame na putu prema zmaju. No djelo se ne zadržava samo na općim istinama, nego uranja u dječji svijet kroz sitne, a njima bliske male stvari koje ih okružuju poput razmaženosti braće i sestara, muke sa zdravom hranom poput palente i svježeg sira, ovisnosti o pričama za laku noć, očinskih izbivanja iz doma zbog posla i, dakako, majke na stalno tinjajućem fitilju koji je, kad pregori, pretvara u pravog zmaja.
  
  Redatelj Mario Kovač dramu je u svom stilu razigrao, ispunivši predstavu veselim scenskim akcijama i iznenađenjima koja djeci nisu dopustila niti trenutka dosade od početnog podizanja zastora, također uključenog u igru, do završnog naklona. U izuzetno zabavnoj redateljskoj igri Kovač nije izgubio dramske niti, prijelomne točke radnje podcrtavši odličnim i pamtljivim songovima Vlatka Panića. Upravo su oni stvarali ritam i atmosferu predstave, od tragova dječjeg buntovništva u songu o hrani te toplih emocija u pjesmi omotanoj čvrstim sestrinskim vezama preko reggae ritmova do velikog i sretnog finala koje ostaje i na usnama i nakon izlaska iz kazališta. Za dodatnu privlačnost songova pobrinula se Maja Kovač odlično ih koreografiravši, rasplesavši i prste na rukama u pjesmi o ljubavi.
  
  Glumački, konce puta ka spoznaji u rukama su držali Amanda Prenkaj kao Ana i Zrinka Kušević kao mlađa sestrica Maja te Ante Krstulović kao žohar Jozo. Prenkaj je vrlo dosljedno oblikovala lik starije sestrice s naglašenom ozbiljnošću koju nužno nosi oznaka iznenadne glave ostatka ostataka obitelji. Naizgled ograničavajuću etiketu strogoće uspjela je omekšati oblikujući Anu simpatičnom i duhovitom mrštilicom koja odlično pleše između maske ozbiljnosti i stvarne dječje razigranosti.
  
  Zrinka Kušević Maju je oblikovala s pomalo prenaglasivši infantilnost koja je izazivala dječje osmjehe, ali je na trenutke bila za dozu pretjerana, dok je puno bolja bila u scenama u kojima je uvlačila u glumu diskretnu parodiju. Ante Krstulović u ulozi žohara-pripovjedača elementom nerealnosti odmaknutog od glavnih likova, vrlo dobro i sigurno uveo je gledatelje u priču da bi se potom, u skladu s razvojem drame, elegantno povukao prepustivši curama vođenje igre, uz povremeno duhovito iskakivanje. Odlične epizode odigrali su Ana-Marija Vrdoljak u ulozi majke i vrlo duhovito parodizirane Bake te Drago Utješanović kao Tata i Djed, dok se Berislav Tomičić tek pojavio u ulozi Zmaja.
  
  Scena i lutke Patricija Alejandra Aguera Mariña bile su, u skladu s predstavom, velike, šarene, mekane i funkcionalne. Svi elementi odlične predstave Naša je mama postala zmaj u funkciji su razonode i zabave djece, ali i njihovih roditelja, mudro i dozirano prepletene sa pedagoškim smjernicama i razotkrivanjima pravih dječjih vrijednosti, ali i pokojom krivinom omotanom simpatičnom ironijom.
  
  © Igor Tretinjak, KULISA.eu, 5. listopada 2010.

Piše: