Happening za dušu

14. Zadar snova: KUD Bleke i konji, Enio Meštrović, Nocturno, red. Enio Meštrović

• 
  Pretposljednjeg dana ovogodišnjeg festivala Zadar snova u premijernom je izdanju heterogenoj publici poslužen neuobičajen jelovnik u obliku happeninga/događaja pod imenom Nocturno (naziv posuđen iz istoimene pjesme Jakše Fiamenga) u izvođenju KUD Bleke i konji, a po konceptu i smjernicama Enia Meštrovića. Happening kao forma gotovo je u potpunosti isčeznuo s festivalskih programa i stoga se u projektu entuzijasta sa zadarskog Bokanjca nazire i privlačan suodnos s auditorijem koji je i integralni dio izvedbe.
  
  Početak priredbe nije naslućivao karakter tijeka izvedbe, stoga je atipična festivalska publika uz piće i kanape sendviče čekala na trenutak svečanog otvaranja (inače fiktivnog) restauranta Providur koji je postao i prostor interakcije, pjesme, gastronomije i nostalgije. Nocturno je zamišljen kao vremenoplov kroz četiri sustava/države koje su vladale Zadrom u posljednjih dvjestotinjak godina (Austro-Ugarska, Italija, Jugoslavija i Hrvatska), svaka dionica popraćena je pomno odabranim soundtrackom za svaku epohu, dok je višejezični jelovnik/meni ostajao isti kroz sve režime i sustave; sir, pršut, srdele, vino i rakija. Članovi KUD-a na prostoru dvorišta Providurove palače odigrali su uloge konobara i poslužitelja dok je Enio Meštrović kao spiritus movens gestama i vikom upotpunjavao glazbenu biografiju određenog vremena. Cijeli auditorij u opuštenom i raspjevanom raspoloženju prihvatio je ovakav format i estetiku izvedbe te je interakcija u potpunosti ostvarena. Unatoč kontrastnim promjenama glazbe (Strauss, canzone, Po šumama i gorama, Čavogalve, Gas gas) gledatelji/slušatelji nisu propustili smijehom nagraditi izvođače, a posebice dvojicu dječaka koji su aklamirali parole određenog vremena (Viva Duce, Živio drug Tito...).
  
  Izvrsno odabrani glazbeni vremenoplov najzaslužniji je što je događaj u fluidnom i dobrom strukturiranom ritmu prošao bez padova i slabih mjesta; ako se uzme u obzir da je publika i potencijalne pauze iskoristila za hranu, piće i pjesmu onda je po tom ključu sve i prekratko trajalo. Pogađajući i suptilnije i emocionalnije strane dobre ili loše povijesti Nocturno nije otplovio u populizam niti u narodnjačku veselicu iako bi netko po razini buke i veselja mogao sa strane to i tako protumačiti.
  
  Završavajući dobro ugođenu večer Albinonijevim Adagiom u g-molu autori su atmosferu spustili do finalnog fajrunta no unatoč tome neformalno se druženje nastavilo i stoga je cijeli događaj fino poslužen pri kraju festivala, reklo bi se da je poslužio i u terapeutske svrhe onima koji su ga odrađivali. Rijetki zadarski happening ovog tipa pokazao je i da popularna kultura i lokalna povijest mogu biti nepretenciozno posluženi na jelovniku festivala suvremenog teatra.
  
  © Mario Županović, KULISA.eu, 21. kolovoza 2010.

Piše: