O ustrajnosti i prijateljstvu

Gradsko kazalište Žar ptica, Zagreb: Zlatko Krilić, Čudnovata istina, red. Nina Kleflin

• 
  Posljednja ovosezonska premijera zagrebačkog Kazališta Žar ptica uprizorenje je romana za djecu Čudnovata istina Zlatka Krilića u režiji Nine Kleflin. Dramaturginja predstave Marijana Nola u kazališnoj je cedulji zapisala „najčudesnije je to što ova priča uopće nije izmišljena, ona se stvarno dogodila“. Dvanaestogodišnji Zlatko, potrčavši za prejako ispucanom nogometnom loptom, izleti pred automobil i zbog ozljeda postaje nepokretan i osuđen na ležanje u krevetu. Svakodnevno ga posjećuje prijateljica Irena podnoseći mu izvještaj o zbivanjima u razredu.
  
  Tako saznaje da u školskoj predstavi njegovu ulogu preuzima Igor, za kojeg zna da neće zapamtiti tekst. Nesretan zaspi, no nađe se iza pozornice upravo u trenutku kada Igor doista zaboravi repliku i šapne mu je. Kada se probudi, ima dojam da nije samo sanjao nego da se uključio u zbivanje. Koristeći nove duhovne moći, potajice u stanu profesorice matematike prepisuje ispitne zadatke, posjećuje Irenu… Ukratko, uspijeva mu snagom duha ne samo premještati se s mjesta na mjesto, nego i po vremenskoj skali. Ako je današnji Zlatko Krilić, izrastao, snažan i vrlo pokretan muškarac, doista ozlijeđeni Zlatko iz priče, onda se možemo čuditi čudnovatoj istini. Ukoliko je sve samo priča, možemo govoriti o pomalo pretjeranoj mašti, no biti zadovoljni porukom o ustrajnosti, hrabrosti, prijateljstvu i povjerenju koji bi trebali biti temelj ljudskih odnosa.
  
  Scenografkinja Slavica Radović postavila je na pozornicu veliki, ukošeno postavljen krevet, jer je on središte Zlatkova života. S nekoliko otvora u krevetu omogućeno je dječakovo kretanje, ali se po kosini kreću i ostali likovi jer je to Zlatku dohvatljiv prostor. Glumci su vješto savladali penjanje po prilično nezahvalnoj sceni. Valja istaknuti vrlo važan detalj, da prije stupanja na plohu kreveta skidaju cipele. Tim detaljem redateljica Nina Kleflin vrlo suptilno i precizno podcrtava prioritete – Zlatko i njegova uzetost, pa tek onda ostatak svijeta. Upravo element ograničene pokretljivosti bio je izazov mladom Svenu Madžareviću, koji je vrlo dozirano prikazao stanje glavnoga lika.
  
  Potpuno dominantna bila je Amanda Prenkaj kao Irena; mimikom, pokretom, glasom, upravo svime dočarala je djevojčicu, glas podrške, razuma i prijateljstva, a da nas niti jednom nije pokušala zavarati da se ne radi o odrasloj osobi. Upravo briljantno! Vrlo duhovito Gorana Marin prikazala je ekscentričnog profesora Leeja, no nije primjereno karikiranje profesorice Tomić (Natalija Đorđević s papagajskim perjem u kosi i pretjeranim afektiranjem) – budući da je predstava namijenjena školskoj djeci. Izdvojivši neke iz glumačkog ansambla, nisam htjela zanemariti doprinos ostalih, jer se radi o vrlo izbalansiranoj predstavi, uz napomenu da su neke scene mogle biti ubrzane ili skraćene. No nesumnjivo, Čudnovata istina u Žar ptici ima snažno humanističko ozračje.
  
  © Olga Vujović, KULISA.eu, 6. lipnja 2010.

Piše: