Sjajna zabava

Gradsko kazalište lutaka Rijeka: Magdalena Lupi – Žak Valenta, Cirkus Klaunovski, red. Žak Valenta

• Cirkus Klaunovski drugi je autorski projekt što ga u Gradskom kazalištu lutaka Rijeka potpisuje trio Žak Valenta (redatelj i koreograf), Magdalena Lupi (dramaturginja) i Marin Alvir (skladatelj). Kao i u prošlosezonskoj predstavi Moje tijelo, riječ je o još jednom u nizu njihovih istraživanja mime i fizičkog kazališta. Kao i uvijek krenuli su od ideje, preko improvizacija do konačne forme koja ovaj put, premda prvenstveno namijenjena najmlađoj publici, zabavlja sve uzraste tijekom 45 minuta koliko traje igra klaunova na pozornici. Oni mlađi uživali su onako kako to samo djeca znaju, a stariji su se podsjetili da djeca u njima još uvijek žive.
  
  Klaun je specifična scenska pojava, istodobno komičan i tragičan, neobično vješt i nespretan. Lupi – Valenta u riječi autora kažu: „...on je dijete u tijelu odrasle osobe. Klaun nas nasmijava, ali nas i podsjeća da njegujemo i izražavamo vlastite emocije i da se ne sramimo svoje nesavršenosti.“ Stoga su posegnuli upravo za klaunovima da bi djeci približili ideju različitih i jedinstvenih sposobnosti koje se kriju u svakom od nas.
  
  Klaunica Štefica (Božena Delaš) ima čarobne ruke, sramežljivi klaun Žan (Goran Guksić) odličan je gimnastičar, a klaun Señor Mirko Aspirator (Alex Đaković) inovativan je dreser životinja. Štefici nije ugodno na sceni, ali želi svoj komadić svjetla pozornice. Njezine ruke u žutim rukavicama postaju objekt animacije i vješto određuju stanja u kojem se nalazi (džep na pregači utočište je šakama kada se srami). U tim će čarobnim rukama i obične žute papučice postati glazbeni instrumenti. Guksićevi izrazi lica iznimno su ekspresivni, a dojmljivu koncentraciju pokazao je izvodeći gimnastičke oblike na vrlo maloj pozornici riječkog lutkarskog kazališta. Đaković je, razotkrivši komičara u sebi, dočarao klauna sklonog pokazivanju na sceni, ali vrlo nespretnog. Njegova igra s cijevi usisivača koja postaje zmijom (uvija se, bježi i napada) izaziva u najmlađih salve smijeha, a oni nešto stariji povjerovat će da je riječ o improvizaciji. A doći do toga da uigrana koreografija izgleda kao improvizacija jest vrhunac vještine glumca-komičara-klauna.
  
  Izvođači će se pokazati na sceni najprije kao pojedinci. Izvest će zatim dva duhovita dueta, od kojih je jedan upoznavanje – klaunovski tango s nenamjernim izbacivanjem sa scene, a drugi nadmetanje – pokušaj da se suparnika makne sa scene dok pokušava ući u vlastiti šešir. Na kraju će izvesti zajedničku točku u kojoj postaju jedan klaun s šest ruku, šest nogu i tri glave. Od cirkusa klâunovskog postat će cirkuska obitelj Klaunòvski. I tek tada, već na poklonu publici, dobit će imena.
  
  Predstava je bez teksta, rekosmo temeljena na mimi i fizičkom tetaru pri čemu važnu ulogu ima glazba Marina Alvira koja odmah asocira na cirkusku arenu, daje ritam izvođačima, a pritom je i iznimno usklađena s koreografijom. Recimo i da je Žak Valenta i autor jednostavnog rješenja scene i kostima, a sjajnog suradnika imao je u oblikovatelju rasvjete Sanjinu Seršiću.
  
  U programskoj knjižici pročitat ćemo i to da je Cirkus Klaunovski svojevrsni anti-cirkus, zamišljen kao kritika super-talent-show programa. Sva je sreća da izravnih asocijacija na to u predstavi nema i da je publika na jednostavan, najmlađima blizak i svakako ne-docirajući način, s puno poštovanja i bez podilaženja, samo upozorena na to da tek u zajedništvu možemo do kraja ostvariti osobne talente.
  
  Knjigu čitamo od korica, predstavu od plakata. Najnovija premijera Gradskog kazališta lutaka Rijeka Crikus Klaunovski najavljena je, za cirkuske teme neuobičajenim bijelim plakatom na kojem su tek nježni obrisi fotografije klaunovog lica. Ako vas odnekud, u prolazu, pozove na igru – prihvatite poziv.
  
  © Tatjana Sandalj, KULISA.eu, 29. travnja 2010.

Piše: