Matovilka ide na kavu

Kazalište lutaka Zadar: Braća Grimm, Matovilka, red. Aida Bukvić

• 
  Pretposljednja ovosezonska premijera Kazališta lutaka Zadar bila je Matovilka, poznata bajke braće Grimm u dramaturškoj obradi Jadranke Bargh i režiji Aide Bukvić kojoj je ovo prva suradnja s iznimnim zadarskim lutkarskim ansamblom. Prvotna se namjera da se ta klasična bajka modelira u komičnom smjeru tijekom procesa rada izmijenila te je predstava zadobila ozbiljnije tonove s pomaknućem prema problemskom čvorištu bajke. Okosnicu predstave čini represija vještice nad djevojčicom Matovilkom budući da je naglasak stavljen na središnji dio priče u kojem je vještica Matovilku zatočila u visoku tornju. (Djevojčica je u vještičine ruke dospjela kao odšteta za matovilac koji je za njezinu majku iz vještičina vrta krao otac.)
  
  U cjelini nenametljiva režija u potpunosti je stavljena u službu priče i slijedeći klasični obrazac dramske strukture bajke uspjeva realizirati upečatljivu scensku iluziju, čiji je krajnji ishod cjelovita i skladna cjelina koju narušava tek ponešto nespretno prikazan rasplet. U kreiranju dramske iluzije redateljici je oslonac pružio ujednačeni ansambl te bajkovito stilizirana scenografija i lutke Mojmira Mihatova s težištem na realističnom prikazu. Relativno jednostavna i pokretna scenografija oslikava u većem dijelu predstave nepromijenjeni prostor zbivanja: vrtna gredica nalazi se u prvom planu, a iza nje je prikaz tornja-tamnice. Vizualni je dojam pojačan izmjenom svjetla (Ivo Nižić) jarkih boja (prevladavaju ružičasti i zeleni tonovi) koje su u skladu s kostimima lutaka, ponajprije vještice i Matovilke.
  
  U potpunosti lutkarsku animaciju iznose u lutke kostimirani glumci kreirajući likove s naglaskom na govoru i u manjoj mjeri stiliziranim pokretima. Unutar glumački skladno ujednačena ansambla, najdojmljiviji je nastup Gabrijele Meštrović-Maštruko koja je glasovnim varijacijama i modelacijama vješto kreirala lik vještice bez nepotrebnog karikiranja, a istaknuo se i Juraj Aras odmjereno oblikovavši lik pomalo nespretna i tužna muškarca (Matovilkina oca). Matovilku igra Anđela Ćurković-Petković, ženu Tamara Šoletić, momka Josip Mihatov, konja animiraju Zlatko Košta i Irena Bausović, dok je pauna ozvučila Asja Rebac.
  
  U predstavu se skladno uključuje i glazba Tomislava Pehara prateći i dopunjujući pojedine značajnije prizore ili izmjene. U sažeti okvir fabularnog toka ubačena je i poneka uspjela humoristična dosjetka u svrhu osuvremenjivanja bajke, primjerice kada momak/princ poziva zatočenu Matovilku na kavu, na što su djeca reagirala bučnim smijehom. Konačno razrješenje, odnosno izbavljenje i spašavanje Matovilke, za što je naravno zaslužan momak, ostaje dramaturški nedorečeno i prebrzo, kula se sruši te ostaje nejasno kako je djevojka izbavljena. No, ovakav, uvjetno rečeno, otvoreni završetak ima i svojih prednosti u kontekstu dječjeg razumijevanja i razvijanja mašte.
  
  U konačnici, riječ je o predstavi koja iako ne donosi neke inventivnije redateljske zamisli osvaja likovnom svježinom i poletnošću ansambla, a predstavljajući arhetipski obrazac bajke ostaje posve primjerena i zanimljiva djeci mlađega uzrasta, dok one starije, uključujući i roditelje, može didaktičnošću potaknuti na razmišljanje.
  
  © Ana Gospić, KULISA.eu, 20. travnja 2010.

Piše: