Izlet s predumišljajem
Kazalište Marina Držića, Dubrovnik: Lutz Hubner, Pitanje časti, red. Maja Šimić
-
Pitanje časti Lutza Hubnera u režiji Maje Šimić drugi je i dugo čekani ovosezonski premijerni naslov sezone i prva ovogodišnja premijera te dubrovačke profesionalne kazališne kuće. Tako je nakon raznih najava i objava premijernih projekata očekivanih od jeseni prošle godine i prosinačke repertoarne prigodnice Četvrti kralj Kazalište Marina Držića svoju recesijsku repertoarnu utihu prekinulo predstavom koja je, prema najavama i nakanama namijenjena mladoj publici. Alibi takvih povoda adolescentni je svijet Hubnerovih likova koji odrastanjem i delikventnim iskustvom te društveno neprihvatljivim, kriminalnim i svakim drugim necivilizacijskim sukobima i, recimo tako, aktualnim prepoznatljivostima, zorno svjedoči o tom istom društvu globalizacijskih pa, i u našim uvjetima, tranzicijskim skretanja i posrtanja najčešće ostavljanih na margini, ignoriranih i zatomljenih posljedica kojih postajemo svjesni tek eventualnim osobnim svjedočenjima, vlastitim iskustvima ili povremenim i upozoravajućim naslovnicama.
Uglavnom nezainteresirani s odmakom da se to nekome negdje i drugdje događa. Hubnerova istinita priča jedna je od mnogih iz crne kronike. U njezinom su središtu pripadnici turske manjine u Njemačkoj i to druge dijelom asimilirane generacije i u svojim dubljim slojevima upozorava na međuspolno i svjetonazorsko nerazumijevanje što otvara i generira sukobe, tragične sudbine s posljedicama koje ispunjaju nove stranice crnih kronika. Rezultat izleta s predumišljajem mladih parova u Köln u Hibnerovom Pitanju časti završava ubojstvom jedne i ranjavanjem druge djevojke, zatvorom za počinitelja, još jednom tragedijom ali i ne samo epizodom upozoravajućih uzroka i posljedica.
Dubrovački kazališni slučaj Pitanja časti jednostavna je didaktički intonirana, uredna predstava usporena ritma jednako tako uredno redajućih, više prepričanih i manje odigranih, prizora bez impulzivnijih glumačkih iskoraka, vidljivijih suspregnutih energija i zatomljenih strasti – usprkos likovnim i scenografskim primjerenim pa i poticajnim povodima. (Scenograf predstave je Marin Gozze, kostimografkinja Mirjana Zagorec, autorica glazbe Paola Dražić Zekić a videa Nikola Kapidžić.) Tako se jedna upozoravajuća i opominjuća tragedija iz naše, recimo tako, suvremene svakodnevnosti pretvara u dokumentarističku epsku etidu docirane poučnosti suzbijenih dubljih teatarskih povoda, energija, alibija i nužnih drugih suvremenih teatarskih potrebnosti.
Glumci Edi Jertec, Antonio Franić, Glorija Šoletić, Helena Kovačić i Ivica Barišić – poticajna i zanimljiva podjela mlađeg dijela ansambla dubrovačkog kazališta – u Hubnerovoj su drami tek dijelom upozorili na svoje potencijale i ukazali na izazove koji se od njih očekuju. Pitanje časti Lutza Hubnera u Kazalištu Marina Držića, s obzirom na teme koje otvara i probleme na koje ukazuje, usprkos svemu, kazališna je pozivnica dovoljno obvezujućih sastavnica i povoda koji dotiću aktualne ali i sve druge odgojne i obrazovne sustave, mlade i roditelje ali i našu percepciju u ogledalu koje nas svojom slikom zatiče nespremne za suočenje s vlastitim odrazom.
© Davor Mojaš, KULISA.eu, 6. travnja 2010.
Piše:
Mojaš