Znalačko osvajanje dječje pozornosti

Zagrebačko kazalište lutaka i Kazalište Bembo, Zagreb: Kristijan Ugrina i Jelena Milošević, Bonton ili Kako pristojno provesti dan, red. Kristijan Ugrina i Željko Zorica

• Kristijan Ugrina u ulozi idejnog začetnika projekta, ujedno koredatelj, suautor teksta i jedini izvođač u predstavi Bonton ili Kako pristojno provesti dan, vratio se tradiciji putujućih glumaca koji na gradskim trgovima nude radoznaloj djeci obilje smijeha i zabave uz obvezni dodatak pokojeg zrnca mudrosti. Tek je trg zamijenio kazališnim prostorom, dok je mudrost naslonio na dvije riječi: hvala i molim.
  
  Junak predstave Bonko Tončić izumio je mnoge stvari, pa tako i Bonton, odnosno upute za lijepo ponašanje. Kako bi okupljenu djecu upoznao s njima, provest će ih kroz jedan tipičan pristojni dan, od buđenja i jutarnje higijene preko dnevnih susreta i sukoba do večernjeg posjeta kazalištu. Kako i Bonko pokatkad griješi, a na greškama uči, tako će svakoj situaciji pristupiti zrcalno: pogrešno te, nakon upozorenja od strane malenog lutka Macmalića ili provlačenjem kroz dobri stroj, nalik dječjem deus ex machina, bontonski ispravno.
  
  U jednostavnu dramsku nit upleten je niz odličnih songova (Krešimir Miščević i Robert Ugrina) kroz koje se objašnjavaju događaji i karakteriziraju protagonisti bontona. Tako žlica, uronjena u blues, postaje pomalo sjetna sanjarka, nož se pretvara u francuskog šarmera s tankim brčićima koji se s njom stišće na stolu, dok se u tanjuru druži s vilicom. Na to posredno i nenametljivo poučavanje kroz pjesmu i šaljive interpretacije odnosa i funkcija djeca su odlično reagirala, nenametljivo pritom učeći.
  
  Osim didaktičkim putem, djeca su u predstavu uključena i aktivnim sudjelovanjem, što su prihvatila s velikim žarom, prvenstveno zahvaljujući ključnoj točki predstave, Kristijanu Ugrini. Od prvog trenutka kad je na scenu ušetao poput lutajućeg klauna s pokretnom kućicom, Ugrina je s djecom uspostavio vrlo blizak odnos, obrativši im se sa svom pažnjom, strpljivo ih uključujući u verbalne igre, prepuštajući im da ga naizgled vode kroz predstavu i usput nenametljivo propituju svoja znanja o bontonu i pristojnosti. Odlično je, poput pravog znalca i rutinera, što nesumnjivo jest, reagirao na iznenađenja koja su uzrokovale netipične dječje reakcije, šarmantnim improvizacijama ugrađujući ih u tijek predstave, kao i pokoju grešku koju je klaunovskom tehnikom naglašavanja i ponavljanja pretvarao u vic.
  
  Nešto lošiji bio je u animaciji vrlo zgodnih lutaka (Marijana Županić-Benić), od malog lutka na štapu Macmalića koji se pojavljuje na Bonkovu ramenu, klupka vune u ulozi psića, predimenzioniranih žlice, vilice, noža i četkice za zube do dvodimenzionalnog lutka zločestog dječaka, koje je oživljavao s nedovoljnom usmjerenošću i pažnjom.
  
  Putujuća scena i kostim, koje je izradio duo Bembo, zgodni su i funkcionalni. Pseća kućica na kotačima s lakoćom se pretvarala u stol i druge predmete, dok je unutrašnjost skrivala sve potrebne rekvizite. Jednostavna za korištenje i prenošenje, scena također omogućuje Ugrini šetnju prostorom i gostovanja po vrtićima i kazališnim centrima i zakutcima, u kojima će, poput starog klauna-mudraca, udijeliti djeci pokoje zrnce znanja i istim putem kojim je diskretno ušao, još tiše nestati.
  
  Iako sadržajno i izvedbeno nije ponudila originalne poglede na temu pristojnosti, predstava Bonton ili kako pristojno provesti dan osvojila je male gledatelje jasnoćom priče, duhovitošću, privlačnim songovima i odličnim Kristijanom Ugrinom koji je svojom neposrednošću i igrom u potpunosti prilagođenom djeci pridobio njihovu pozornost, a duhovitim dosjetkama – ne jednom, od srca nasmijao i roditelje.
  
  © Igor Tretinjak, KULISA.eu, 6. ožujka 2010.

Piše: