Prpošni eklekticzam

Teatar &TD, Zagreb: Euripid i drugi, Elektra, red. Ivan Plazibat

• 
  Transkripcije mitova i arhetipova oduvijek su privlačile i pisce i redatelje, pa tom sirenskom zovu nije odolio ni mladi redatelj Ivan Plazibat koji je u Teatru &TD postavio Elektru, gdje je kao polazište za propitivanje odnosa djece i roditelja uzeo Euripidovu dramu. No krvavi osvetnički čin Oresta i Elektre nad majkom koja im je ubila oca samo je komadić puzzla u koji je Plazibat uveo i komadiće drugih djela koja se bave sličnim odnosima, poput Ljubavnika Marguarite Duras, gdje se problematizira odnos odbačene i ponižavanjima izložene kćeri i njene majke, te Velike Bilježnice gdje su u sličnim odnosima majka i sin. Sastavljena od komadića tih djela, predstava je smještena u razred razularene, bijesne, militantne djece u kombinezonima ,koji povremeno djeluju i kao skupina mladih marinaca na vojnoj obuci.
  
  Scenski pokret, koji je osmislila Maja Marjančić, dominira prizorima; trči se oko stola, vojnički vježba i tuče, da bi se taj neiživljeni fizis povremeno zaustavio korskim prizorima u kojima djeca u ritmu heksametra pričaju osnovni zaplet Elektre, sugerirajujući kako su svi oni i Orest i Elektra, a onda se pak sve stišava u lirskim dijalozima i monolozima u kojima Nataša Dangubić (Elektra) izgovara potresni monolog iz Ljubavnika Marguarite Duras o tjelesnom i duševnom zlostavljanju majke, a Nikša Butijer u ulozi Orestova alter-ega predočava svoje traume napuštenog djeteta. No Plazibat ipak ne zaboravlja Eurpida, pa zadnjih petnaestak minuta gledamo prizor razračunavanja Elektre i Klitemnestre (Ana Karić), u kojem svaka strana brani svoju istinu.
  
  U želji da pokaže dječju nemoć u odnosu na dominantnu poziciju roditelja, Plazibat je u predstavu udrobio doista svašta – od korskih recitativa do vojne obuke i psihoanalitičkih prizora. Bilo je dobrih i zanimljivo napravljenih prizora, na razini asocijacije sve je bilo jasno, ali u cjelini je više izgledalo kao studentska vježba nego li zaokružena predstava. No ipak, a to treba zahvaliti i energiji glumaca – ponajviše Nataši Dangubić, Nikši Butijeru i Lani Barić, koji pokrivaju spomenute slabosti predstave, Plazibatova pedestminutna vježba nije predstava za odbaciti, dapače, svojim prpošnim eklekticizmom mogla bi privući mlade gledatelje.
  
  © Gordana Ostović, KULISA.eu, 26. veljače 2010.

Piše: